Most preko Drine u Višegradu predstavlja remek djelo mostogradnje. Sagrađen je u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše Sokolovića. Izgradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Mehmed-paša Sokolović rođen je 1505. u selu Sokolovićima blizu kasabe Rudo u višegradskom kadiluku, odakle je kao dječak odvojen od svojih roditelja i odveden u Tursku. U to vrijeme postojao je običaj poznat kao Divširma, odnosno Danak u krvi, kao vid redovnog oporezivanja u Otomanskom carstvu. Danak u krvi je podrazumijevao nasilno odvođenje hrišćanske djece u Tursku gdje su prevođena u islam i školovana u njihovim vojnim školama gdje su postajali janjičari, elitni vojnici turskog carstva. Otac mu se zvao Dimitrije, a dječaku su na krštenju dali ime Bajo. Umro je u Istanbulu 1579. godine. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Zajedno sa Starim mostom u Mostaru, nalazi se na Unesco-ovoj listi mjesta svjetske baštine u Evropi.

Most ima 11 lukova sa blagim usponom prema sredini i silaznom rampom na lijevoj obali. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta. Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem rijeke 15,40 m a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena, sedre, odnosno bigra, koji je dovežen iz Višegradske banje. Iznad šestog stuba nalaze se sa obe strane proširenja. Na prilaznoj rampi lijeve obale nalaze se tri otvora završena prolomljenim lukovima. Na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je ugrađen kameni portal.

U svom vijekovnom postojanju most je pretrpio mnogo nedaća. Prvo zabilježeno oštećenje mosta bilo je rušenje jednog svoda u srednjem vijeku. Most je doživio jednu popravku 1873. godine, a 1896. godine velika poplava je uništila veći dio Višegrada, ali je ćuprija ostala skoro neoštećena, iako je Drina dostigla rekordnih 14,6 m dubine. Jedino je stradala kamena ograda mosta. Godine 1914. su srušena dva stuba i svodovi koji se na njih oslanjaju, a 1943.godine su miniranjem stradala četiri stuba sa okolnim svodovima. U periodu između dva svjetska rata most je privremeno bio osposobljen za saobraćaj uz pomoć metalne konstrukcije. Detaljna rekonstrukcija mosta izvršena je u periodu od 1949. do 1952. godine.

Foto: Miodrag Gajić, Gordana Lakić, Miloš Petrović, @bihy, Snežana Baštovanović Perić i Maja Nastić

#pearlbosnia #ljepotebih #visegrad #most #mehmedpasasokolovic #nadrinicuprija