Svi smo već čuli za povremeni post, intermittent fasting i sl. koji označava određeno razdoblje bez konzumiranja hrane. Primjerice, intermittent fasting nalaže kako se unutar šest ili osam sati hrana slobodno konzumira, dok se preostalih 16 ili 18 sati ne jede.

Međutim, da biste ušli u proces autofagije, potrebno je ipak malo duže izdržati bez jela, a prema nekim uputama to se odnosi na minimalno 36 sati bez hrane. No, prije nego što objasnimo što je autofagija dijeta te eventualne prednosti i mane ove dijete, osvrnut ćemo se na detaljnije objašnjenje ideje i pojma autofagije.

Van znanstvenih krugova pojam autofagije proširio se 2016. godine zahvaljujući japanskom znanstveniku Yoshinori Ohsumiju. Ovaj znanstvenik dobio je Nobelovu nagradu za istraživanja autofagije koja je provodio na kvascu.

Autofagija dijeta – kako funkcionira?
Autofagija zapravo znači uništavanje dijelova stanica u svrhu kontrole kvalitete samih stanica. To možemo zamisliti slikovito ovako – odlučili smo počistiti kuću i sve zastarjele i nepotrebne stvari odnijeli smo van u kantu za smeće.

Tzv. biljne kante za smeće zovu se vakuole, a vrijede i za proučavane kvasce od strane japanskog znanstvenika.

Pritom postoji nekoliko vrsta autofagija, a u sisavcima, odnosno ljudima događa se makroautofagija. Kako se autofagijom naše stanice rješavaju nepotrebnih tvari, smatra se da autofagija dijeta može produljiti život.

No, autofagija se ne događa samo uslijed restrikcije hrane. Autofagija se zapravo stalno događa, a gladovanje je način na koju je možemo ubrzati ili dodatno potaknuti. Tako se autofagija događa uslijed temperaturnih šokova i vježbanja.

Možemo vidjeti da su naši preci gotovo stalno bili izloženi autofagiji jer su se puno kretali, nisu imali razvijene sustave grijanja i hlađenja, već su bili prepušteni vanjskoj temperaturi, te su imali puno češća razdoblja gladovanja. No, živjeli su kraće.

U svakom slučaju, ne možemo poreći da proces autofagije nema svojih prednosti, no stvari nisu baš tako jednostavne. Postavlja se pitanje možemo li dugovječnost pripisati isključivo autofagiji i da tada prestane biti važno kakav životni stil vodimo i što jedemo.