Naučila sam cijeniti tišinu u srcu. Da ne trčim za stvarima koje me ne traže. Da budem zahvalna na onome što imam, prije nego poželim više.
Počela sam primijećivati zrake sunce koje probijaju kroz oblake. Toplinu ruku koje ostaju.
Poglede koji tiho govore: “Tu sam.”
Sve više biram ljude po duši, a ne po riječima.
I sve više vjerujem da je sreća u malim stvarima:
miris kafe ujutro, osmijeh bez razloga, mir u grudima.
Možda je to prava blagodat –
kad prestaneš juriti život i počneš ga živjeti.
Amra Halilović
Curtir
Comentario
Compartilhar
